Pedeseti rođendan ne mora značiti početak kraja

Prije tisuću godina, najveći među indijskim mudracima, Shankara, rekao je: "Ljudi stare i umiru jer vide druge da stare i umiru."

Usprkos nevjerojatnim dostignućima znanosti i pomaku granica životne dobi, od Shankarova vremena do danas, sindrom "psihički uvjetovane starosti" ostao je nepromijenjen. Ljudi još uvijek, negativnim razmišljanjem o vlastitom starenju, ubrzavaju taj neželjeni proces.

Naravno, ne treba previše vjerovati ni onoj optimističnoj "star si koliko se osjećaš starim", jer su zbog prirode, gena i još koječega neki procesi neminovni. Znanost tvrdi da gotovo svatko stariji od 50 godina pati od nekog oblika jedne ili više kroničnih bolesti kao što su artritis, bolesti krvotoka, rak, visoki krvni tlak... Suresh Rattan, specijalist za molekularnu gerontologiju, sročio je sve to u gorku konstataciju:

"S 50, upravo kad smo naučili živjeti, kad smo konačno spremni društvu puno dati ali i puno uzeti zauzvrat, lagano počinjemo propadati."

Što možemo učiniti?

Za početak, kad nas već znanost toliko plaši, uzmimo od te iste znanosti i neka istraživanja s vedrijim predznakom. Primjerice, ona koja pokazuju da bi bez izlaganja našeg tijela negativnim utjecajima loše hrane, nečistog zraka, nikotina i sl. naša tkiva i organi mogli trajati i do 130 godina prije nego što ih unište procesi starenja. Američka istraživanja uče nas da je i u 90-ima moguće vlastitu mišićnu konstituciju poboljšati čak do 300 posto, a da se samo redovitim jutarnjim šetnjama i sličnim, posve laganim rekreacijskim aktivnostima, može za 50 posto umanjiti rizik od srčanožilnih bolesti, artritisa i depresije koja je čest pratitelj starosti.

No, premda je u nekoliko posljednjih desetljeća nastalo na stotine teorija o starenju i pomlađivanju (neke od njih čak su međusobno potpuno kontradiktorne!?) pravog odgovora još nema.

Pa nam tako ostaje ono u što je znanost sigurna: redovito vježbanje, u kombinaciji sa zdravom prehranom i promjenom nekih životnih navika u pravilu produžava životni vijek za sedam do 20 posto.

A tu je i joga... Ta drevna znanost o zdravom životu, duševnom miru, sreći i sasvim sigurno – dugovječnosti. Eksperti joge davno su već upozorili: ljudski organizam nije stvoren da bi živio paklenim tempom 365 dana u godini, njegov živčani sustav nije u stanju podnositi neprestane stresove bez pravog počinka, njegova probava ne može beskrajno neutralizirati otrove iz zagađene hrane koju konzumira...

I što se događa? Ono što se mora dogoditi: obrambeni sustavi polako slabe prepuštajući tijelo bolestima; fizičkima i duhovnima podjednako.

Kad poslovni ljudi koji 20 sati dnevno osjećaju da su "na rubu živčanog sloma" čuju kako je rješenje njihove predinfarktne situacije prihvaćanje života u duhu joge, najčešće odbijaju misleći kako prihvatiti jogu znači obrijati glavu, preko noći postati vegetarijanac, utonuti u beskrajne svakodnevne meditacije i prekinuti sa seksom.

Koje li zablude!

Joga, naime, nije nikakva ekstravagantna disciplina, nikakvo dubiozno iscjeliteljstvo, niti alternativa. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) službeno ju već odavno priznaje kao jedan od znanstveno verificiranih zdravstvenih i terapijskih sustava, a suvremene škole joge posvjedočit će o tome da im sve više polaznika dolazi po savjetu svojih liječnika koji su shvatili istinske terapijske, a prije svega preventivne vrijednosti ovog sustava vježbanja.

Uzmimo od te joge ono najbolje (i najpraktičnije!) što nam nudi i daje.

Prije svega, tu su vježbe (asane) prilagođene svima, sa znanstveno dokazanim zdravstveno-terapijskim djelovanjima, od kojih su najizrazitija: uklanjanje bolova u leđima i kralježnici, reguliranje tjelesne težine, poboljšanje probave i uklanjanje brojnih probavnih teškoća, jačanje otpornosti organizma, postizanje savršene cirkulacije itd.

Vježbe disanja druga su bitna dobrobit koju nam daje joga. Uzmemo li u obzir znanstvene teorije po kojima je niz bolesti današnjice uzrokovan nedovoljnom prisutnošću kisika u stanicama i tkivima, jasno je koliko je pravilno disanje bitno za zdravlje. Drevni taoisti tvrdili su, podsjetimo, da su svi oblici raka izravna posljedica nedostatka kisika u tijelu. Osim toga, mirno i duboko disanje prvi je preduvjet opće psihičke opuštenosti duha i tijela. Uostalom, na svijetu danas postoji praktički bezbroj drevnih i suvremenih tehnika psiho-fizičkog opuštanja, ali uz sve različitosti, jedno im je zajedničko: sve počinju jednostavnom rečenicom: "Opustite se i dišite duboko i mirno..."

Sve rečeno u prethodnom odlomku moglo bi biti tek uvod u jednu od najmoćnijih psiholoških tehnika joge: meditaciju. Fenomen istražen i potvrđen doslovce desecima tisuća znanstvenih istraživanja, mentalna tehnika koja je davno prestala biti dio neke mistično-religijske tvorevine i postala priznata terapijska metoda. Ostavimo li, međutim, po strani znanstvena istraživanja i okrenemo li se posve praktičnim svakodnevnim aspektima meditacije, najbolje je za ilustraciju djelovanja te fenomenalne tehnike poslužiti se konstatacijom direktora japanske elektroničke tvrtke "Fuji electric", Masatoshija Yoshinage:

"Meditacija me možda neće odvesti u raj, ali u ugodnom ambijentu, tijekom meditiranja, uvijek imam osjećaj da sam na najboljem putu da upravo tamo stignem."

A vratimo li se na našu početnu temu o problemu čovjekovog "početka kraja u 50-ima" svakako moramo konstatirati da bi uvođenje nekih elemenata drevne joge u svakodnevnu životnu praksu bitno usporile taj zabrinjavajući proces.

Pokušate li sami, nećete dugo čekati na iznenađujuće dobre rezultate...

23.03.2018. Tekst: Dario Mišković/Medical Yoga Centar Fotografija: Guliver/Thinkstock