Svjetska se javnost posljednjih dana opet bavi raspravom o majčinstvu u kasnijim godinama. Opet kažem jer ta je tema na tapeti svaki put kad mediji prenesu vijest o trudnoći neke 45+ slavne žene. Frkću nosom ljudi po kontinentima nad odlukom Hilary Swank da po prvi put postane mama u 49-oj, snebivaju se nad Anom Obregon jer što je s tom ženom kad u 69-oj želi imati bebu? Hilary će svoje blizance uskoro roditi, za Anu je to učinila surogat majka, no ovaj tekst nije o načinima kako postati majkom, nego majčinstvu u poznijim godinama koje izaziva toliko čuđenja i negodovanja da o tomu čitamo u rubrici „vjerovali ili ne“, a u toj rubrici sve je manje mjesta za sve više seniorki koje u nju ulaze. 

Hoće li zamor materijala, regresivne promjene, značajno sporija sposobnost organizama za oporavak, smanjenje mase tijela i mase unutarnjih organa, promjene potpornog tkiva, gubitak mineralnog sastava kostiju i menopauzom ubrzani gubitak koštane mase, sve krući zglobovi i oslabljeni kardiovaskularni sustav, sve sporiji bazalni metabolizam, histološke promjene na jetri, promjene u radu bubrega, mutniji vid, slabiji sluh i razne promjene u mozgu (da ne kažem nešto grubo, tipa demencija) koje ubrzano dolaze utjecati na sposobnost majčinstva? Starenje svakako ne utječe na želju za majčinstvom, ili količinu ljubavi koja se može pružiti, no je li to djetetu dovoljno pitam se i sama skupa s brojnim skepticima. Je li majčinstvo želja ili pravo? Djeca ne traže biti rođena, ali imaju prava. Zavrzlama je to svjetonazorskih proporcija.

Rasprava ne može osporiti legitimnost postavljanja pitanja, čak i onih koji se tiču sebičnosti ili je li to pošteno prema djetetu jer kada im djeca budu dovoljno stara da glasaju, stare rodilje će biti biološki bake. Uz opću društvenu raspravu i zlonamjernost trolova, starija rodilja vjerojatno će odslušati i brojne dobronamjerne komentare prijatelja, rodbine, čak i šefova: „Kako ćeš se tako stara nositi s tinejđerskim mušicama? Što ako nećeš moći biti na vjenčanju svog djeteta? Tko će čuvati i igrati se s unucima? Nemaš druge, starije djece, tko će preuzeti ulogu majčinskog uzora i odgoja kako vrijeme bude prolazilo? Što ako djeca budu morala preuzeti brigu o tebi, a sami budu nespremni za tu ulogu?“.

Dosta je aspekata iz kojih se čini lakše imati dijete kasnije u životu, primjerice: iživljeni ste,  putovali ste, smireniji ste i skloniji kompromisu, napravili ste neku karijeru, financijski ste stabilniji, stekli ste brojna životna iskustva (premda, nisam sigurna da ćete zbog toga imati sve odgovore kada je u pitanju roditeljstvo, još nisam upoznala nekog tko ih ima), a ako već imate djecu, kad zatrudnite u 40-ima ili 50-ima, ponovno ćete zavoljeti radosti roditeljstva i to  vjerojatno s manje stresa nego prvi put, a kombinacija starije i mlađe djece omogućuje starijima da preuzmu aktivniju ulogu u brizi za novorođenče. Ipak, treba uzeti u obzir neke druge stvari. Teže je začeti, a trudnoća se automatski smatra visokorizičnom. Neki od rizika rađanja djece kasnije u životu su: preeklampsija (vrsta visokog krvnog tlaka koja se razvija tijekom trudnoće i može biti opasna po život), gestacijski dijabetes, izvanmaternične trudnoće (kada je jajna stanica pričvršćena izvan vaše maternice), vjerojatnije je da ćete morati na carski rez, veća je mogućnost za pobačaj ili mrtvorođenče što već dovodi do rizika koji se odnose na bebu. Što kasnije u životu dobijete dijete, veći je rizik za poteškoće u učenju, urođene mane, razlike povezane s kromosomima kao što je Downov sindrom, nisku porođajnu težinu…

Svi znaju sve što bi žena trebala, a što ne bi sa svojim životom i tijelom, dok muškarci većinom ostaju netaknuti u ovakvim raspravama. Hilary Swank se čude, rugaju, pametuju, ali je zato Mick Jegger još uvijek pastuh, potentni rock and rolličar pred kojim skidamo kapu zbog toga što je napravio dijete u 72. Sumnja li itko u kvalitetu stare sperme i kako godine muškarca utječu na trudnoću i zdravlje djeteta? Za razliku od nas, koje se rodimo s ograničenim brojem jajnih stanica, dečki nastavljaju proizvoditi spermu pa mogu postati očevi u 60-ima i više kada mi cure više nismo cure, nego babe u menopauzi. Većini muškaraca testosteron s godinama opada zbog čega im se smanjuje libido, količina i genetska kvaliteta sperme, kreću erektilne disfunkcije, samo pssssst! Ako ćemo to spominjati, neka bude potiho, šapatom jer ne možeš frajeru reći u lice da je prestar, da će mu zato potomak imati veću vjerojatnost za zdravstvene probleme, uključujući rane pojave raka, shizofreniju i autizam. Zamislite paradoksa, istraživanja pokazuju da navedene bolesti kod djece nastaju više vjerojatno zbog dobi oca, a ne dobi majke. 

Tik-tak, tik-tak, nezaustavljivo i jednolično kuca biološki sat svima, čini razliku, umanjuje mogućnosti, budi iz sna da ima vremena i da ćemo biti spremniji. Obrazovanje traje dulje, za stabilnost, poslovno ostvarenje i kakvu takvu karijeru potrebno je vrijeme, kontracepcija je učinkovita, svi smo razmaženiji i egoističniji, a tradicionalizam je nepovratno preoblikovan digitalnim tehnologijama. Sve više raste broj poroda majki u tridesetim i četrdesetim godinama života, dok pada broj poroda u mlađim dobnim skupinama. Lani je u Hrvatskoj 34% poroda zabilježeno u dobnoj skupini rodilja od 30 do 34 godine, a i sve je šarenija paleta obiteljskih formata te raste broj oblika majčinske ljubavi. 

Obitelji su raznolike i komplicirane, svaka na svoj način. Koliko li je samo baki i djedova odgojilo i odgaja unuke dok roditelji primjerice u tuđini rade za bolji život? Postoji li neka rasprava o tome je li to sebično ili pošteno prema djetetu, baki i djedu? Koliko li je samo žena rađalo, željele to ili ne, u svakoj dobi života, posebno u siromašnim krajevima i ne tako davnim vremenima, i nitko nije dovodio u pitanje je li to normalno. Zašto bi se onda u današnje vrijeme kada je životni vijek duži, a kvaliteta života bolja, sablažnjavali nad kontroliranom trudnoćom i porodom u 49-oj? Kako si itko može uzeti za pravo omalovažavati ispunjenje sna, ostvarenje majčinske uloge ženi koja je dugi niz godina pokušavala, svakom novom neuspjehu u inat se ponizno vraćala po još jednu, makar i blijedu šansu koja se ostvarila onda kada su je već gotovo otpisali?

Roditeljstvo je uvijek izazov, rizik i izvor neopisive radosti. Zahtijeva fizički i mentalni napor zbog čega je realno isticati dvadesete godine života optimalnom dobi za rađanje. Slučaj majčinstva (k tome samohranog) Ane Obregon jest ekstreman, ali malo deluzije i puno novca čini svakojake ludosti. No, za razliku brojnih majki, Obregon neće morati brinuti o tomu hoće li dijete biti zbrinuto nakon što ona ode, baš kao što ni djeca strastvenog Rolling Stonea neće biti zakinuta za jedinstven život dok je nama ostalima ipak pametnije dvaput razmisliti o tome. 

S druge strane, kasna trudnoća Hilary Swank suvremena je realnost i pokazuje da otkucaje biološkog sata koji tjera vrijeme da nepovratno, s godinama sve brže prolazi, znanošću i upornošću ponekad možemo sustići, iako ga ne možemo zaustaviti. Svaka žena koja je postala mama kad su već svi mislili da je s tim snovima gotovo, pokazuje da se ustrajnost isplati koliko god bolna i emocionalno zahtjevna bila. Imati dijete i kada, jedna je od najosobnijih odluka. Neke uopće nemaju priliku same o tome odlučiti jer su premlade ili je do trudnoće došlo neočekivano iz brojnih mogućih razloga. Ima žena koje jasno znaju kada trebaju imati djecu i s kim, i to će ostvariti prema svim tradicionalističkim očekivanjima. A sve je više zrelih, ostvarenih žena koje tek za četrdeset i neki rođendan upoznaju osobu s kojom žele i mogu zasnovati obitelj. Svatko ima svoj put, uglavnom krivudav i nepredvidljiv jer svijet nije skrojen prema nečijoj osobnoj mjeri. Toliko je stvari koje bi trebalo uzeti u obzir kada razmišljate o djeci u bilo kojoj dobi, ali gdje bismo dospjeli kada bi sve odluke donosili razumom, umjesto srcem?